HOME

PME INTRO

"

"SNOW" Spock's Beard 2002. InsideOut Music

Distribucija TROLIK, narudžba CDa na e-mail: mailorder@trolik.hr

Track List:

DISC ONE

1. Made Alive/ Overture 5:32

2. Stranger in A Strange Land 4:29

3.Long Time Suffering 6:04

4. Welcome to NYC 3:33

5. Love Beyond Words 3:24

6. The 39th Street Blues (I'm Sick) 4:06

7. Devil's Got My Throat 7:17

8. Open Wide The Flood Gates 6:14

9. Open The Gates Part 2 3:03

10. Solitary Soul 7:34

11. Wind At My Back 5.12

DISC TWO

1. Second Overture 3:47

2. 4th Of July 3:11

3. I'm The Guy 4:48

4. Reflection 2:49

5. Carie 3:05

6. Looking For Answers 5:16

7. Freak Boy 2:12

8. All Is Vanity 4:36

9. I'm Dying 5:09

10. Freak Boy Part 2 3:01

11. Devil's Got My Throat Revisited 1:55

12. Snow's Night Out 2:05

13. Ladies And Gentlemen, Mister Ryo Okumoto on The Keyboards 2:40

14. I Will go 5:09

15. Made Alive Again/ Wind At My Back 8:28

Total Time: 114' 47''

Konceptualno-progresivni rock album. Šesti studijski album hvaljene američke skupine Spock's Beard, te prvi konceptualni. Specifičan album i po artističkoj kvaliteti i po trajanju od zaista impresivnih 114 minuta i 47 sekundi. Interesantan podatak je da sadrži 26 pjesama od kojih 23 sam potpisuje Neal Morse, a kao ko-autor potpisuje još dvije. Neal Morse poznat je još kao član skupine Transatlantic, a gradi i uspješnu solo karijeru. Riječ je dakle o impozantnoj artističkoj osobnosti. Duhovnu snagu za album "Snow" N. Morse je pronašao u vlastitom okretanju k dubini poruka kršćanstva te vođenju više duhovnog načina života, dok je glavni junak albuma čovjek koji posjeduje dar liječenja i mora se prilagoditi toj spoznaji i živjeti s tom činjenicom. No, vlastiti ego uzrokuje mu ozbiljne probleme i na kraju je prisiljen liječiti samog sebe. "Snow" iz više razloga uspoređujem s albumom "Six Degrees of Inner Turbulence" od Dream Theater i to zbog duljine trajanja i velikog broja impresivnih glazbenih rješenja, ali tu usporedbu koristim prvenstveno da bih istakao glavnu razliku, odnosno kvalitetu koja definira album "Snow". Dok Dream Theater vrlo snažno, gotovo bučno naglašava promjenu ili prijelaz iz jednog glazbenog feelinga ili stila u drugi, Spock's Beard ima sposobnost čiste magije da svaki instrument "sudbonosno" utječe na drugi, pritom stvarajući čudotvornu sintezu u kojoj svaki instrument možemo pratiti kao pojedinačan glazbeni svijet, glazbeno biće, ali i kao - što se čini još važnije - dio impozantnog mozaika glazbenih misli. Spock's Beard jednostavno lepršaju progresivnim zemljovidom nevjerojatnom lakoćom, tvoreći fascinantne glazbene metamorfoze. "Snow" posjeduje impozantnu širinu glazbenih stilova, filmski-teatralni pristup, literarnost, virtuoznost, maštovitu funkcionalnost, te duhovnu jezgru. Radi se o enciklopediji rock-artizma koja sublimira ono najvrednije od početaka do današnjih dana, tako da možemo uživati u čudotvornim kombinacijama psihodeličnosti Pink Floyd feelinga, Led Zeppelin feelinga, hard-rock feelinga s kraja '60tih i '70tih godina prošlog stoljeća, feelinga bendova The Police, Pearl Jam, U2 i naravno Dream Theater. Posebno su interesantne kombinacije AC/DC feelinga obavijenog u simfo hard-rock, koji je obogaćen heavy powerom ili pak furiozno progresivni techno prog riffovi obogaćeni modernim spiritualnim prog rockom, koji prelazi u psihodeliju i završava u kombinaciji prog-grungea. Morse puno pažnje posvećuje balansu između stihova i sviranja i to radi uspješno. Ovaj je album bogato iskustvo prožeto nepredvidljivošću bogatstva aranžmana do impresivnih detalja i raznim instrumentima, koji imaju zadatak što snažnije vizualizirati događanja koja okupiraju glavnog junaka. Izrazito naglašena složena struktura pjesama onemogućuje slušatelju da predvidi kako će neka pjesma izgledati. Čini se da će slušatelj biti iznenađen s time koji će se instrument koristiti i kako dugo. Nema puno isticanja nekog instrumenta, ali njihova bilo zajednička, bilo individualna funkcionalnost, virtuoznost, ambijentalnost, te široki spektar izvođačkih tehnika oduševljavaju. Izdvajam nebeski-ambijentalne klavijature, sjetne simfo dijelove, neobične efekte. Pjesme su uglavnom različite po pristupu i dok prvi dio albuma nudi većinom lagani ili srednje brzi ritam, drugi dio je više energičan, eksplozivan, poletan i slojevit, te virtuozan, što kulminira u čak nekoliko instrumentala, koji su klasa za sebe. Dvojica glavnih vokala, s visokim rasponom vokalnih mogućnosti, pričaju priču snagom i uvjerljivošću filozofskih pitanja i odlično se nadopunjuju s bojama zvukova instrumenata. Album nema puno teških zvukova distorziranih gitara i lako je upijajuć za slušatelja. Obdaren je višeglasjima u stilu benda Savatage, soul zborovima, akustičnim introima i outroima, gracioznošću vještine u građenju glazbenih tenzija, raznim speakovima, te elektroničkom glazbom. Na kraju ove analize moj zaključak je da je album "Snow" djelo koje ima snagu iznenaditi impozantan broj slušatelja, djelo koje ima svoje mjesto u enciklopediji artističkih prog velikana i djelo zbog kojeg će puno ljudi možda zavoljeti prog glazbu, te će im ona postati bliža i što je vrlo bitno - osobnija i njihova.